pokret

BLOGOSFERA, FORUMI i WEB-STRANICE

Ne želim reći ni riječi protiv internetskih stranica i internetskih foruma. Dapače, ovom prilikom ih ne bi ni spominjao da mi nisu potrebni kao odraz za skok na temu bloga i za usporedbu.

Prije sad već nešto više od mjesec dana neki ljudi su pronašli prekrasno crno štene, po svemu sudeći malu labradoricu. Nisu je mogli zadržati, pa su oglasili na internetu da se traži dobra duša koja bi je usvojila. Oglašeno je na inače izvrsno napravljenoj i vođenoj stranici Saveza udruga za zaštitu životinja grada Zagreba www.suza.hr , te na forumu Četiri meke šapice, koji okuplja oko 600 članova. Na forumu je dvadesetak ljudi komentiralo kako je psić sladak i poželjeli mu sreću, ali ni za mjesec dana nije udomljen.

Onda me je prijateljica zamolila za pomoć i poslala mi nekoliko fotografija preslatke male izgubljene labradorice nazvane Lea. Bio sam u ozbiljnom iskušenju da kažem "Ja ću", ali kako već imam kući jednu crnu dlakavu barabu, nisam se mogao u to odgovorno upustiti. Umjesto toga sam, umjesto redovnog dnevnog teksta na svom blogu, objavio sličice i tekst da Lea traži novi dom.

U roku od sat i pol primio sam tri ozbiljne e-mail poruke zainteresiranih ljudi. Nakon konzultacija i razgovora, ljudi koji su pronašli Leu poklonili su je blogerici Red Sonji iz Samobora.



Konstatacija: na webu i specijaliziranom forumu nije bilo dovoljno mjesec dana da se psić udomi, a na blogu je bilo dovoljno sat i pol! U ovom konkretnom slučaju (naglašavam "u ovom konkretnom slučaju", želeći izbjeći neosnovane generalizacije,) blog se pokazao učinkovitiji i od foruma i od web-stranice. Zašto je to bilo tako? Je li riječ o specifičnom slučaju ili se kroz njega mogu očitati neke osobine blogosfere koje nemaju ni uobičajene web-stranice ni forumi? Sklon sam vjerovati da se radio i o jednome i o drugome, dakle, da u specifičnim slučajevima blog može biti najefikasniji oblik internetske komunikacije.

"BLOGOSFERA" u "METROU"

1.
Pojava rubrike "Blogosfera" u novopokrenutim besplatnim novinama nije mi mogla promaći. U prvi mah nisam znao da li da se radujem ili tugujem. Ako je to korak u prepoznavanju značaja blogova koji će istovremeno pomoći novopokrenutoj novini - raduje me. No ako je to svođenje ideje blog-novina na standardnu rubriku kakve u novinama postoje o modi, ribolovu, enigmatici, te svemu i svačemu, ako ostane samo na tome - ne mogu se ne žalostiti.

2.
I drugo pojavljivanje rubrike "Blogosfera" nakon sedmice dana ponovo me je ostavilo podijeljenih osjećanja. S jedne strane, kakva se blogosfera ocrtava kroz tu rubriku? Anemična, blijeda, beskrvna… eventualno kao izvor novih podataka i sadžaja, nedosezljivih na drugi način. Ona je samo potvrda značaja koji će razumjeti oni koji taj značaj već ionako znaju. Razlog postojanja takve rubrike može biti jedino što je onih koji znaju značaj blogosfere već ionako mnogo, dovoljno da opravdaju utrošak površine novina, ali neće puno pomoći da se objasni išta onima koji nisu osobno uronili u blogosferu. To je kao objašnjavati na engleskom osobine francuskog. Saznamo nešto o tome, ali ne dopremo do toga. S druge strane, čak i ovakva kakva jeste, ta je rubrika najzanimljivije što se pojavljuje u "Metrou". Sve drugo imaju i sve druge novine - i to znatno bolje.

3.
Moje ambivalentne reakcije na pojavu "Blogosfere" potiču od toga što vidim da postoje dvije mogućnosti koje se međusobno ne isključuju, dapače, koje mogu međusobno korespondirati na obostranu korist. Moja nelagoda proističe od bojazni da bi se sve moglo svesti i iscrpsti s jednom, već realiziranom mogućnošću ("Blogosferom" i sličnim rubrikama u drugim novinama), a odustati od druge (blog-novina).

Ne bi bilo prvi puta da se kod nas dogodi nešto takvo. Budimo realni - nismo plodno tlo za išta novo i dobro. Mi smo tipična provincija. Zašto smo mi provincija svijeta? Ni zato što smo mali, ni zato što nismo među najbogatijima, ni zato jer smo na rubu svijeta. I Vatikan je mali, ni Danska (iste veličine kao mi) nije među superbogatima i supermoćnima, ni Australija i Island nisu u središtu prometnih puteva, a mi jesmo. Suočimo se - naša zemlja je provincija zato što smo mi provincijalci.

Provincijalci smo po tome što se prvo treba nešto dogoditi u dijelovima svijeta koje provincijalno priznajemo za centre da bismo mi to prepoznali kao vrijednost i jurnuli imitirati, pri čemu se brzina imitiranja uzima za mjerilo bliskosti i srodnosti centru, bez uvida da tako uvijek kasnimo i uvijek smo u krivu. Tek što uspijemo postati papskiji od pape, sve je već deplasirano jer svjetski autoriteti već proklamiraju nešto novo. Tako smo osuđeni na vječno kašnjenje. S druge strane, vrijednosti koje imamo nismo sposobni prepoznati, ne vjerujemo u vlastite kvalitete i snage. Netko izvana treba nam reći da smo dobri, priznanje mora biti izboreno od svjetskih autoriteta.

Blog-novina bi mogla biti uspješna kod nas, pa bi na osnovu toga mogli prodati licencu svijetu. Umjesto toga mi radije kupujemo svjetske licence, to nam je garancija kvalitete. Pojavi li se kod nas neka nova ideja preko koje je ipak nemoguće prijeći, prvo je izžmikamo na beznačajnu trivijalnost, svedemo na njenu suprotnost, a zatim - kad takva poluči beznačajan rezultat - imamo novi dokaz da se novotarija treba čuvati.

Ukoliko "Blogosfera" ostane tek alibi da se ipak nešto pokušalo, te na račun toga odustane od onog pravog pokušaja, koliko god ona sama bila kvalitetna i uspješna, doprinijeti će samo gorkom okusu općeg beznađa u kojem uživaju samo samozadovoljni trutovi koji ga proizvode.

Goran Komarica, naš čovjek u New Yorku, poslao mi je zanimljiv link.

Kinezi su otkrili novu područje upotrebe snage kolektiva. Kada trebaju kupiti nešto skuplje, umjesto da svaki za sebe plati punu cijenu, posredstvom specijaliziranih web-stranica sakupi ih se desetak, odu zajedno u dućan, te traže popust na kupovinu veće količine.

Iskustvo me uči da poslovica "Koliko para - toliko muzike" mora biti zadovoljena da bi se išta postiglo.

Radio sam neke vrlo, vrlo grube računice. Prema njima ispada da bi za pokretanje blog-novina (ako bi svi elementi bili uštimani,) s velikom izvjesnošću na uspjeh, trebalo oko 200.000 eura. Rizična i nategnuta konstrukcija zahtijevala bi 100.000 eura. U to nisu uračunati troškovi potrebnih prostorija, namještaja, kompjutorske opreme i slični. Kako doći do tih novaca?

mogućnost 1
BLOGERSKO DIONIČARSKO DRUŠTVO
400 blogera osnuje dioničko društvo. Svaki uloži 500 eura. Neki od njih možda ulože i 1000 ili 1500, pa je možda potrebno i stotinjak ulagača manje. Tako prikupljena sredstva omogućuju da je novina stvarno slobodna, nezavisna od bilo čijeg utjecaja. profit nije cilj nego sredstvo koje omogućuje da projekt uspije. Nastoji se da se projekt održi što duže, ali se ne živi u iluzijama da će trajati vječno. Kada bi opstao svega pet godina ostavio bi trajan trag na našu sredinu, a kada bi kroz tih pet godina vratio ulagačima samo peterostruko, (a vjerujem da bi u slučaju uspjeha povratio i više,) nitko se ne bi imao prava žaliti. Kako profit nije cilj, redakcija (marketing) bi mogli odbiti svaku reklamu koja promovira nešto s čim se blogerska zajednica ne slaže, čime bi ostatak reklama dobio na uvjerljivosti, pa time i na cijeni. Projekt izveden na taj način pokazao bi i blogersku ekonomsku snagu.

mogućnost 2
KOMBINIRANO DIONIČARSKO DRUŠTVO
Projekt blog-novine možda privuče i ulagače koji u tome vide naprosto mogućnost dobrog ulaganja. Ako se pojavi svega jedan sa ulaganjem od 20.000 eura, potrebno je 39 blogera manje. Pri tome se pazi da kontrolni paket dionica zauvijek ostane u rukama blogera-malih ulagača.

mogućnost 3
JEDAN ULAGAČU ovom našem društvu postoje brojni tipovi kojima 200.000 eura ustvari nije nikakva značajna suma i koji bi to mogli uložiti radi zabave, ni ne osjetivši, a dobar dio njih čak nisi nisu nikakvu negativci, dapače! Postoje velike kompanije kojima bi takav iznos bio nezamjetljiva mrvica u godišnjoj stavci za reklamu. Ono što bi u svakom slučaju trebalo osigurati ugovorom je potpuna samostalnost redakcije, a ulagače se eventualno osigura samo savjetodavna uloga, a bilo bi još bolje da se odrekne i nje.

mogućnost 4
PRONAĆI IZDAVAČA
Možda bi netko od postojećih izdavača bio zainteresiran preuzeti projekt pod svoje okrilje. Recimo, primjera radi, da je riječ o izdavaču poput "Novog lista". Da osnažimo pregovaračke pozicije, tokom pregovora bi mogli primijeniti metodu izloženu na Babl-blogu u postu od 14.svibnja "Privlačenje pažnje". Navijestimo drugoj strani da će mu u srijedu prodaja jednog izdanja značajno opasti, a u četvrtak značajno porasti… Time bi pokazali svoju društvenu snagu.

Postoji još nekoliko načina koje imam na umu, ali radije bih da se netko od vas prisjeti još kojega. (Pljačke banaka i slično ne dolaze u obzir, a traženje zlata na obroncima Papuka, organiziranje blogerskih call-gerla, slično i srodno neće se računati kao ozbiljni prijedlozi.)

Da se našalim za kraj... "Ideje naše - gorivo vaše!"

U jednom trenutku razmišljanja o ideji blog-novina odlučio sam izvesti pokus. Imao sam vremena, bio sam kod kuće, sjedio za kompjuterom… Zanimalo me kako bi izgledao rad urednika takvih novina i da li bi urednik uspio sakupiti dovoljno kvalitetnih materijala.

Odlučio sam kakve materijale sakupljati:
1) kvalitetne - one koji su sami za sebe dobri, zanimljivi, dobro napisani
2) raznovrsne - tako svi odabrani materijali pružaju što širu, što potpuniju sliku svijeta i što raznovrsnije poglede na život
3) poticajne - one koje uspijevaju potaknuti što sadržajniju, što zanimljiviju diskusiju - zajedno sa komentarima
4) ne starije od sedmicu dana
5) testove, fotografije, crteže…
6) postove koji istovremeno na različite načine, s različitom argumentacijom, govore o istim pitanjima koja su u nekom trenu pobudila opću pozornost i brojne reakcije.

Na raspolaganju mi je bilo nekoliko metoda pretraživanja ogromne množine blogova. Bez prevelikog razmišljanja krenuo sam prvom koja mi je pala na pamet: počeo sam otvarati blogove s vlastitog popisa favorita, a zatim redom provjeravati njihove preporuke, što me je povremeno navelo da redom provjeravam i preporuke nekih od tih preporučenih koji su mi se posebno svidjeli. Moram priznati da čak i nisam bio dosljedan, pa sam povremeno rabio i neke druge načine pretraživanja. Uglavnom, radio sam to dva dana po sedam sati, koliko bi iznosilo pristojno radno vrijeme prosječnog urednika koji radi u normalnim okolnostima. (Molim vas, nemojte me uvlačiti u raspravu što bi to značilo "u normalnim okolnostima" u novinarstvu.)

Nakon dva dana imao sam količinski otprilike deset puta više zadovoljavajućeg materijala nego što bi mi trebalo da popunim jedan broj blog-novina (zavisno da li bi novina imala 36, 48 ili 54 stranice). Blogeri, kvalitetniji ste nego što i sami mislite!

Nakon toga sam u još nekoliko navrata na druge načine provjerio isto i danas sam uvjeren u nešto što bi mnogima moglo zvučati šokantno i nevjerojatno: spontani priljev kvalitetnog materijala na blogove je dovoljan da se pokrene i dnevna novina! Međutim, ne vjerujem da je apsorpciona moć publike takva da bi mogla svakodnevno prihvatiti takvo glasilo. Zato mi je procjena da bi optimalan ritam izlaženja bio sedmično, znači - tjednik, što bi dozvoljavalo da se među izdvojenim materijalima napravi i dodatna selekcija i time podigne prosjek konačno izbranih priloga.

Pitanje ima li u blogosferi dovoljno kvalitetnih materijala ne rješava se teoretiziranjem i osobnim procjenama. Konju treba prebrojiti zube! Ja sam prebrojao. Ima! A blogosfera raste!

******************************

Kako bi dalje izgledao rad urednika u blog-novinama?

1) Nakon što naiđe na prilog koji smatra vrijednim, urednik bi trebao provjeriti je li prilog zaštićen Creative Commons licencom ili Copyrightom. U oba slučaja obavijestio bi autora, bilo kroz komentare ispod posta, bilo preko e-maila ako je dostupna adresa, da bi želio preuzeti njegov post sa bloga za blog-novine, te zamolio da se javi zbog daljnjih dogovora. (Uvjeren sam da bi 95% blogera pristalo na suradnju.)

2) Ako smatra da je tekst potrebno doraditi ili modificirati za tiskano izdanje, urednik bi poslao konkretne primjedbe i zamolio autora da to sam napravi u što bržem roku.

3) Ako ocijeni da je tekst potrebno jezično popraviti, autoru bi poslao tekst s vidljivo naznačenim popravcima i upitom sa kojima od njih je suglasan.

4) U komunikaciji bi raspravili i kakvom ili kojom ilustracijom popratiti tekst.

5) Ako desetak, dvadesetak ili više blogera istovremeno obradi istu temu, urednik bi na osnovu toga mogao napraviti autorski sintetski tekst, slobodno koristeći citate iz razmatranih postova ili naručiti takav tekst.

6) Urednik bi mogao naručiti ili dogovoriti tekstove za koje smatra da su potrebni u broju, ali ih ne može pronaći među dostupnim blogovima.

7) Smatram da komentari ispod postova ne mogu uživati posebnu autorsku zaštitu veću od grafita po uličnim zidovima koje svatko može pročitati i citirati, iako bi se to još trebalo raspraviti da postane svima nedvojbeno. Komentari bi se slobodno preuzimali, a eventualne popravke bi bile što minimalnije i išle samo do mjere koja ne iskrivljuje suštinu, karakter i stil komentara.

8) Organizacija redakcije riješila bi pitanja urednika po rubrikama, gostujućih urednika, ulogu lektora i grafičkih dizajnera.

******************************

Oprostite na rogobatnosti ovog teksta, greškama i nepreciznostima koje mora da su mi se provukle. Pisan je između tri i četiri sata ujutro. U normalnim okolnostima smatrao bih ga tek grubom verzijom, razrađenom skicom teksta, ali nakupilo se toliko pitanja da nemam izgleda odgovoriti na sve, pa pokušavam što hitnije odgovoriti na što više pitanja istovremeno.

Imam nekoliko snova.

Jedan od njih je san o blogerskim novinama.

Zvale bi se BLOG.

Bile bi to:
- novine bez novinara
- novine bez klasičnih vijesti (koga zanimaju vijesti, može ih dobiti u besplatnim novinama poput "Metroa", na televiziji, na "Monitoru", na elektronskim stranicama dnevnih novima, itd.)
- novine u kojima bi svaki članak bio popraćen zanimljivijim komentarima čitatelja s bloga
- novine u kojima bi uz svaki članak bio link na autorov blog ili web-stranicu da svaki čitatelj može naći ostale tekstove istog autora i ostaviti svoj komentar
- novine koje ne bi prenosile agencijske materijale ni donosile prepjeve članaka iz stranih novina
- novina sa sadržajem kojega nema nitko drugi iznesenim na način nedostupan ikome drugome
- novine koje je užitak čitati i veselje surađivati u njima
- novine koje bi izgledale bolje nego ijedne druge
- novine koje nisu stvorene i vođene po zakonima profita, nego zato da služe za opće dobro.



Takva novina bi mogla:
- utjecati na javno mnijenje
- biti uspješan poslovni poduhvat koji bi donosio zaradu
- utjecati na druge novine
- utjecati na blogere predočujući im ono najbolje što blogerski pokret može iznjedriti, razvijati teoriju i kritiku blogova, te na taj način postavljati kriterije i uzore
- pomagati blogerima tehničkim, pravopisnim i svim drugim vrstama savjeta.

Blog-novina bi mogla privući četiri kategorije čitatelja/kupaca.

1.
BLOGERI
Visoko motivirana publika koja sudjeluju u zajedničkom projektu kojemu svatko osobno doprinosi i podržava ga. Na stranici www.blog.hr ima ih već 35.000, broj svakodnevno raste, pored toga postoje stranice www.mojblog.hr i www.bloger.hr, te još više učesnika na stranici www.forum.hr i oko 100.000 tisuća registriranih korisnika stranice www.iskrica.com. "Forumaši" i "iskričari" se sigurno jednim dijelom poklapaju s "blogerima". Utoliko najkonzervativnija procjena te grupe ukazuje da je riječ o ciljanoj publici od najmanje 50.000 visokomotiviranih osoba do kojih je lako doprijeti i dodatno ih motivirati. Broj bi bio i veći kada bi se uzeli u obzir mogući čitatelji u susjednih država.

2.
ČITATELJI BLOGOVA
Samo stranica www.blog.hr je dostigla nivo od 200.000 individualnih posjetitelja dnevno, od čega je procjena da je jedna desetina iz susjednih država. S ostalim srodnim stranicama, uz preklapanja, riječ je vjerojatno o najmanje 300.000 čitatelja prema kojima bi s moglo krenuti. Anketna pitanja na blogu pokazuju da je prva i druga skupina izrazito mlada (50% do 20 godina ili 75% do trideset godina), te pretežno ženska publika (2:1 u korist žena).

3.
NEUKLJUČENI NA INTERNET
Pojava tiskanog izdanja na novinskim kioscima mogla bi privući i veći broj onih koji nisu uključeni ni na Internet, ni u Blogosferu. Za njih bi takvo izdanje moglo biti atraktivno širinom tema, neviđenim pristupom, izdanjem koje se kvalitetom izdvaja od svih ostalih, te time da im daje uvid u sfere u koje inače ne ulaze, ali su obaviješteni da se na njima svašta događa i da su već značajne i zanimljive.

4.
ČITATELJI PO INERCIJI
Ukoliko izdanje uspije na tržištu može očekivati privući i kategoriju čitatelja koji hoće vidjeti što to toliko zanima ostale čitatelje, pa ostanu ukoliko u izdanju prepoznaju kvalitetu koju ne mogu naći drugdje.

******************************

Da li bi pomogli da se pokrene takva novina? Da li bi je redovno čitali? Bi li surađivali u njoj?

Bi li pokretanje i uspjeh takve novine bio iskaz blogerske snage?


Komentari na Babl-blogu:
· Bi. Ostatak vidi na repu sperma. :) (45 lines 15.05.2006. 01:02)
· odgovor je potvrdan. laku noć hrvatska. (stroke 15.05.2006. 01:03)
· definitivno. pa tu na blogu barem imaš kvalitetnih ljudi za to. (Wanda 15.05.2006. 08:34)
· ti nešto malo spavaš u zadnje vrijeme ili se to meni čini?;-))) (Wanda 15.05.2006. 08:34)
· eno te na bestseleru. (virtuela 15.05.2006. 09:17)
· bi ak bi bile besplatne i ak bi se u njima delalo zabadava. (dragec 15.05.2006. 09:38)
· odgovorih ti na sperm blogu a sad mi je i malo jasnije zasto je piprpr ostao bez "municije" ;))))))) (maslackica 15.05.2006. 09:43)
· takve novine vec postoje, a zovu se bestseler. (studena°°° 15.05.2006. 11:56)
· @studena°°°, nisu to novine. to je blogerski on-line magazin. i pretpostavljam da bablove novine neće biti koncipirane na način bestselera. (45 lines 15.05.2006. 13:53)
· Ideja je fenomenalna (braco 15.05.2006. 14:53)
· ..hajmo s novinama..:-) (cveba 15.05.2006. 16:32)
· javljam se za blog recenzenta (lijecenikatolik 15.05.2006. 18:03)
· * ja cu budan/a sanjati * !? (feby 15.05.2006. 21:55)
· @ lijeceniaktolice, zasto nema vise nastavaka o nasem omiljenom junaku Filipu Š? (babl 16.05.2006. 01:51)
· svakako. izvrsna inicijativa, dajem punu podršku! (Lucy Fair 16.05.2006. 01:51)
· Bi ali smo pod uvjetom da sam ja sportski komentator i to nogometa...preciznije...hrvatskog nogometa...preciznije...1. HNL. Ha? Pozdrav (Galadlier 16.05.2006. 13:05)
· mene dajte u sridu, ko one koke u "startu"! (virtuela 16.05.2006. 23:22)

Četiri su nam dostupna i prihvatljiva načina na koji se možemo udružiti i postati snaga.


MORALNA SNAGA
Primjeri moralne snage su ono što se dogodilo s TV-dnevnikom kao i ono što je Neutrino poduzeo s "Krašom" (postovi od 9 do 11.5.2006). Pisati protestna pisma očekujući da primatelj uvidi svoju grešku naizgled ovisi o razložnosti i snazi argumenata koji mu se upućuju, ali faktički ovisi o broju upućenih pisama. Jedno pismo, koliko god bilo utemeljeno, primatelj može primiti kao mišljenje zanemarivog čudaka. Deset pisama mora uočiti, sto je ječe od deset, a na tisuću pisama se mora zabrinuti. Tisuću pisama može značiti prijetnju da se javno mnijenje okreće protiv kritizirane djelatnosti, te da publika/potrošači mogu promijeniti svoje ponašanje na način da primatelj osjeti stvarnu štetu ili na drugi način bude onemogućen u onome što radi. Time se snaga moralnih argumenata svodi na ono što ću kasnije opisati kao "društvenu snagu".


EKONOMSKA SNAGA
U novinama je već decenijska praksa, a bilo je primjera i na webu i na blogovima, da se kadikad iznese primjer nekoga u nevolji, pa oni koji za to tim putem saznaju upućuju priloge za pomoć. Daleko zanimljiviji primjer je objašnjenje da "Beatlesi" svoj planetarni uspjeh mogu zahvaliti tinejđerskom džeparcu. Naime, bilo je i prije "Beatlesa" glazbe koje je imala potencijal da postane općepoznata, međutim tek u vrijeme "Beatlesa" mlađarija je imala dovoljno svog novca da može bez pitanja roditelja kupovati gramofonske ploče i minisuknje, što je omogućilo takav procvat glazbene i modne industrije koji je prouzrokovao seljenje profita između industrijskih grana.

Ako je za pokretanje novina potrebno/dovoljno 100.000 eura, malo je vjerojatno da itko od ljudi koji piše/prati blogove ima te novce i volju da ih uloži u takav projekt. Međutim, dvije stotine ljudi možda mogu svaki za sebe sakupiti po 500 eura i procijeniti da se isplati uložiti ih u projekt koji bi, ako uspije, mogao narednih deset godina vraćati po 1000 eura godišnje. Ili - ne trebaju biti u pitanju novine - može se raditi i o nekom drugom izglednom projektu koji bi pored financijske dobiti i radovao one koji su u njega uključeni.

DRUŠTVENA SNAGA
Elektronska komunikacija omogućuje da se značajan broj ljudi gotovo trenutno počne usklađeno ponašati. Vidjeli smo to na primjeru one frke prije nekoliko godina s Radijem 101. Ako je takvo ponašanje usmjereno, recimo, na to da ljudi prestanu kupovati "Krašove" proizvode ili se uzdrže nekoliko dana od kupovanja neke određene novine, dovoljno je da profit onoga protiv kojega je akcija usmjerena opadne samo za deset posto, s prijetnjom da će to biti trajno, pa da taj mora izaći u susret istovremeno postavljenim zahtjevima. Time se društvena snaga zapravo svodi na ekonomsku snagu.

POLITIČKA SNAGA
Povijest nas uči da je neke zamašne društvene promjene započeo vrlo mali broj ljudi. Koliko je ono bilo Iliraca koju su započeli Ilirski preporod? Ako se ne varam, ne više od dvadeset. S koliko je ono pristaša Castro započeo revoluciju na Kubi? Također dvadesetak. Prva pobjeda Atile Biča Božjega bila je kada se nametnuo za vođu četvorici prijatelja. Koliko je ono bilo HDZ-ovaca osnivača na prvom sastanku u baraci? Tridesetak.

Koliko se nas svakodnevno nađe na ovoj stranici od kada je prije dva dana postavljena? Dvije stotine!

Da li nas dvije stotine možemo djelovati na ostalih dvije stotine tisuća ljudi koji svakodnevno dolaze na Blog.hr?

Ako bismo uspjeli povesti svega polovicu od tog broja ljudi, sto tisuća glasaća s dogovorenim ponašanjem mogu prevagnuti tko će biti izabran za gradonačelnika Zagreba, a ako uz to uspijemo jasno precizirati svoje zahtjeve, onda svaki kandidat za gradonačelnika mora itekako paziti da im udovolji.

Sedam je sati ujutro kad završavam ovaj tekst. Dobro jutro, blogerski narode! Probudite se!

SNAGA NA DJELU!

Ovaj tekst će se nekome možda učiniti kao digresija, zastranjivanje od teme, ali riječ je o nečemu što svi znate, no bilo bi korisno da se toga podsjetite.

Prije otprilike mjesec ili dva Televizija je u večernjim vijestima objavila kratki prilog o blogovima. Pozvali su nekoliko nekompetentnih sugovornika, izmontirali nekoliko nesuvislih izjava, nepromišljeno i površno iskomentirali, sve kako uobičajeno rade. Međutim, tek što su vijesti završile, prilog je osvanuo na www.blog.hr kao klipić koji se mogao pogledati ili sačuvati na kompjuterima blogera i opetovano razmatrati bez ograničenja. To je trenutno izazvalo brojne ogorčene reakcije. Do ponoći je televizijsku vijest komentiralo valjda tristotinjak ljudi, nekoliko stotina ih je izrazilo protest na svojim blogovima, a i njihovi postovi su izazvali veći broj ogorčenih komentara. Do ponoći se najmanje tisuću ljudi gnjevno oglasilo. Kao da se obrušila lavina…

Otprilike pola komentara bilo je jednostavno i izravno prostačenje bez suvišne filozofije, međutim preostali su bili surovo analitički i kritički. Za razliku od prilog koji se pojavi na televiziji, koji završi prije nego se gledatelj snađe, ovaj puta su svi imali priliku reproducirati prilog nebrojeno puta, analizirati svaku riječ i primisao. Prilog je raznesen u atome, a na primjeru njega i cjelokupna televizijska praksa je dobrano očerupana.

Već drugoga dana u nekoj poslijepodnevnoj televizijskoj emisiji koja se prenosila u živo petnaestak minuta se razgovaralo o blogovima, pokušavajući suvislije ustanoviti o čemu je riječ, a u večernjim vijestima je objavljen drugi prilog u kojemu se televizija zapravo posipala pepelom zbog prvoga, pokušavajući ispraviti blamažu od prethodnog dana.

Ako se izuzme vlada i poneki politički moćnici, televizija inače nema toliko sluha za mišljenja i osjećaje gledatelja. Mogu pojedini televizijski kritičari godinama upozoravati na očigledne bedastoće, televizija se ponaša prema poslovici "psi laju, a karavane prolaze". No ovaj puta je ustuknula!

Slučaj o kojem govorim dogodio se neplanirano, spontano, bez cilja koji se želi postići. No je li moguće pobuditi tu snagu smisleno, usmjeriti je za nešto dobro i korisno, ostvariti nešto inače nedostižno?

Uvjeren sam da se može. Možda ne već sada, ali možda već i sada…

Dragi blogeri (što podrazumijeva i još draže blogerice)!

Prije 24 sata, u ponoć, postavio sam ovaj blog. Preko dana navratilo vas je 410. To je više nego što sam očekivao, iako manje nego što sam priželjkivao. No svaki početak je težak i tim više želim zahvaliti svima koji su ovdje svratili.

Ovaj blog je imao više posjetitelja nego moj centralni blog "Čovjek-vadičep sreće ženu-ribu", zvan i Babl-blog. Ako pretpostavimo da svi sa Babl-bloga NISU skočili ovamo, to znači da je nekolicina vas postavila linkove i animirajuće tekstiće na svoje blogove i da su oni proradili. I jeste bilo tako. Možemo li to bolje?

TAJNI TEST

Na Babl-blogu postavio sam dva posta. Prvi je bio onaj kojim sam počeo ovu raspravu. Drugi, "Lovac virusa", post je takav da bi na svakom drugom blogu ili i na tome, ali drugom prilikom, dobio barem nekoliko komentara. I što se dogodilo? Nitko nije komentirao drugi post! Bio je to, ustvari, pritajeni test koji ste svi sjajno prošli! Našavši se pred izborom između teksta s ozbiljnim namjerama ili klicom značaja, kako god ga ocijelini, i uobičajenog teksta koji nudi tek zabavu, svi ste se spontano opredijelili za prvi. Bravo! Čak i oni koji su se šalili, šalili su se ispod ozbiljnijeg priloga! Odlično! Možemo li to protumačiti time da ste svi osjetili što je "ono pravo"?

Ideja koju sam vam počeo razlagati razvija se i uobličuje. Oprostite što nisam u prilici da vam je odjednom u cijelosti izložim. A možda je i bolje ovako, dio po dio.

SVE U SVOJE VRIJEME

Ta sada mi je ostalo vremena i energije tek da odgovorim Lilini: naziv sperm-blog korišten je zato jer mi je to prvo palo na pamet nakon što sam ustanovio da su izrazi snaga, sila, power, force, pokret i prorok zauzeti.

Opširnije odgovore dugujem Necastivom, Neutrinu, Idi, Agnusdeiu, kao i Govedu koji se oglasio na Babl-blogu. Njihovi komentari i pitanja idu prema srži ideje. Odgovoriti ću im time da ću je nastaviti dalje razlagati, pa će i ono na što oni ukazuju doći na red.

*****************

Sada smo vidjeli rezultat prvog vala linkova. Možemo li nagovoriti neke od onih koji su o svemu saznali preko vaših blogova da dalje šire poruku? Vidjeti ćemo do sutra navečer.

Srdačan pozdrav,

babl

Brojevi kažu da ima 100.000 blogova, da na početnu blog-stranicu dnevno navrati 200.000 ljudi, procjena je da blogera koji manje-više sustavno i redovno pišu ima oko 35.000… Je li to ikakva snaga? Snaga je ono što može polučiti nekakav učinak. Može li 200.000 ljudi osamljenih pred ekranima svojih kompjutora učiniti išta više od toga da jedni pred drugima olakšavaju duše?

Nekako mi se sve više i više čini da mogu, da 200.000 ljudi mora biti nekakva snaga.

KAKO bi 200.000 atomiziranih pojedinaca moglo postati ikakva sila? Tako da se povežu, naravno. Kako se povezati? Pa sredstvo postoji, svima je pred nosom i na raspolaganju! Ono što još ne postoji je način kako to sredstvo iskoristiti da nas pretvori u snagu. Možda ipak postoji način… Kako se rade lijekovi? Tako da se uzme malo otrova… Kako se rade cjepiva? Tako da upotrijebi neutralizirana bolest. Možda bi mi na isti način mogli iskoristiti ono što većinu naš živcira i što većina prezire - mehanizam spam poruka.

Ako na moj blog dnevno navrati oko tri stotine ljudi, kada bih postavio na njega neku suvislu poruku koju bi svi prihvatili, ako bi je većina od tih tri stotine prenijela na svoje blogove, ako svakome od njih prosječno dođe na blog dnevno oko stotinu posjetilaca, ako bi većina njih prenijela poruku na svoje blogove… - koliko bi vremena trebalo da se poruka pojavi na većini postojećih blogova, tj. da je svi blogeri i posjetitelji blogova pročitaju?

Kako bi se u pročitanoj poruci ogledala snaga?

Ako bi poruka bila suvisla… Recimo ovako: većina nas ima većih ili manjih zamjerki na novine koje možemo kupiti na kioscima. Recimo da se u jednom trenu odlučimo da određenog datuma demonstrativno ne kupimo neku novinu, a umjesto toga kupimo drugu. Recimo da postoji novina A, koja se proda dnevno u 100.000 primjeraka, i novina B jednake prodane tiraže. Mi imamo zamjerku i na jednu i na drugu. Zakažemo dan za demonstraciju snage - recimo za deset dana, da poruka stigne do svih doći i da se stigne prodiskutirati… Bacimo novčić pismo-glava, pa kako ispadne: recimo, da određenog dana nitko ne kupi novinu A, a umjesto nje da kupi novinu B. Recimo da bi nam uspjelo tog dana smanjiti prodanu tiražu novine A samo za 10.000 primjeraka, a novine B povećati za isti broj… Koje bi bile posljedice?

Možemo se mi žaliti u našim postovima koliko god hoćemo, možemo slati pisma čitatelja redakciji koliko god hoćemo, možemo biti pametni pri tome koliko god je moguće - sve to nema vajde. Redakcija/izdavač će voditi novinu onako kako im najbolje odgovara. Ali ako im smanjimo broj prodanih primjeraka za desetinu, udarimo ih po džepu tako da će jauknuti. A ako ono što smo ih izvadili iz džepa preusmjerimo konkurentu, onda će i popizditi. A ako ih dovedemo u takvo stanje - onda će itekako slušati! To je ono što nazivam snagom!

Blogeri! Da li vas zanima da pokušamo nešto takvo? Naprosto da vidimo imamo li snage i kolika je?

****************

Za početak - postavio sam brojač. Zapamtite broj na njemu kada prvi put navratite i pokušajte u što kraćem roku navesti što veći broj blogera s kojima ste u vezi na ovu stranicu, da vidimo da li nam rezultat na brojaču može išta pokazati?

----------------------------------
Komentari s Babl-bloga:

a bogati, jesi li ti to prpošan samo na obljetnice ili i inače?;-)) (Wanda 12.05.2006. 15:42)

BLOG TI JE ŽIVI ZAKON!!!! (m 12.05.2006. 16:51)

Ali smo razijedinjeni...bolest hrvata... (misko 12.05.2006. 17:34)

Babl, blog ti je supač, pogledaj moj!;))) Naravno, zajebavam samo, nije spam. Evo sam te linkala za dalje na mom blogu! Good idea, Genius;-)) (Wanda 12.05.2006. 18:22)

Premda, zašto je ne bismo konkretizirali za nešto uistinu veliko, plemenito, važno, humano? (Wanda 12.05.2006. 18:41)

od tebe je gotovo nemoguće izmamit reakciju no...zanima me samo jesu li to sve tvoji blogovi? (lolla2 12.05.2006. 19:07)

Slava ti je pomutila Pamet???...Ispituješ vlastiti utjecaj??..
Ajde podržavam te...Samo nek se talasa..;))) (frakcija 12.05.2006. 20:17)

@ Wanda, lolla2: vas dvije ste mi od ljubimica, uredno vas pratim. @ostalima: nadam se da ću do ponoći stići nadopisati nastavak teme o snazi blogera. (babl 12.05.2006. 20:22)

Utjecajan si. Dao si ideju i odmah svi linkaju. Ali to nije dobro. Zašto bi zaslijepljenu masu vodio negdje? Mislim, naravno da od ovog konkretnog slučaja nema nikakve štete (ni koristi), ali ljudi JESU ovce. Zar to treba ispitivati?! (govedo 12.05.2006. 20:25)

@govedo: upravo o tome se radi! Ne ZASLIJEPLJENU masu i ne kao ovce! Naime, ovaj put dozvoljava da svatko prosudi da li podržava inicijativu ili da je presijeće, da li da podrži kapilarno odlučivanje ili ne. Većina ljudi se ponašaju kao ovce - ako ih utjeraš u tor. Ako im daš priliku da se ponašaju dostojno čovjeka - dobar broj će tu priliku iskoristiti. Pitanje je samo da li je takvih DOVOLJAN BROJ da nešto smisleno urade. Opširnije o tome - uskoro! (babl 12.05.2006. 21:27)

Gospon bAblDOLF, ja sam za! Ajmo za početak zapaliti par knjiga... :))) (dragec 12.05.2006. 22:06)

eto..doprinjela sam pokretu i pridružila cijeloj stvari još jednu blogericu (lolla2 12.05.2006. 22:12)

zanimljivo , ali upravo sam ja danas svom dragom turpijala kako više ne postoje realni mediji u službi interesa javnosti , jer ih sve u šaci drže oglašivači i vlast.drugi je problem što netko tko je dovoljno hrabar da pokrene ovakav blog biznis,ali hrabrost često ne prati vizija i organizacija o tome kako od toga napraviti nešto dovoljno snažno da vrši pozitivan utjecaj na zbivanja i svijest onih koji drmaju ovom lijepom našom, nema ništa osim nekih plitkih osobnih zadovoljstava.bojim se da je ovakva akcija osuđena na propast. možda se i zamjeriš bogu bloga.jako je tašt. moli ga da nađe sponzora. možda se i dogodi čudo. kako bilo da bilo, lijepo je biti idealista.netko je ovca ,a netko samo voli konfor,netko je premlad, a netko ne konta ništa.nekad se govorilo bit će bolje ,ja sam uvjerena da samo može biti gore.fora ti je ovaj štos.bla bla bla... (lolina 12.05.2006. 22:33)